Bobijeva žena je radila dve noći u nedelji i, kada bi otišla, on
se bacao na telefon. Već sam znao da mu je utorkom i četvrtkom
tužno samom.
Bio je utorak uveče kad mi je zazvonio telefon. Bobi.
»Ej,
čoveče, da skoknem do tebe na par piva?«
»Dobro, Bobi.«
Sedeo sam u fotelji preko puta Temi, koja je bila na kauču.
Bobi je ušao i seo na kauč. Otvorio sam mu pivo. Bobi je sedeo i
pričao sa Temi. Razgovor je bio toliko mrtav da sam se isključio.
Ali nešto od toga je ipak procurilo.
»Ujutru«, veli Bobi, »tuširam se hladnom vodom. To me
stvarno razbudi.«
»I ja se tuširam hladnom vodom ujutru«, kaže Temi.
»Ja se tušnem hladnom vodom, a onda se istrljam peškirom«,
kaže Bobi, »onda čitam novine ili tako nešto. Onda sam spreman za
čitav dan.«
»Ja se samo tuširam hladnom vodom, ali se ne brišem«, kaže
Temi, »ostavljam kapijice na svom mestu.«
Bobi će onda: »Ponekad se kupam u zbilja vreloj vodi. Voda
je tako vrela da moram da skliznem veoma polako u nju.«
Zatim je Bobi ustao i prikazao kako on to sklizne u njegovu
zbilja vrelu vodu.
Razgovor se prebacio na filmove i TV program. Oboje su
izgleda obožavali filmove i TV program.
Razgovarali su 2-3 sata, non-stop.
Onda je Bobi ustao. »Dobro«, rekao je, »moram da idem.«
»Oh, molim te ne idi, Bobi«, reče Temi.
»Ne, moram da idem.«
Valeri se uvek pravo s posla vraćala kući.Te noći poveo sam Temi na trke. Popeli smo se na drugu
tribinu i seli. Doneo sam joj program i ona je zurila u njega neko
vreme. (U programu su bile odštampane tabele prethodnih trka.)
»Znaš šta«, reče ona, »uzela sam tablete. A kad uzmem tablete
onda ponekad idem tako i izgubim se. Drži me na oku.«
»Dobro. Moram da se kladim. Hoćeš neki dolar za klađenje?«
»Ne.«
»Dobro. Odmah se vraćam.«
Otišao sam do šaltera i stavio pet uloga na konja broj 7.
Kad sam se vratio, Temi je negde bila nestala. Otišla je u
ženski, pomislih.
Sedeo sam i gledao trku. Konj broj 7 pobedio je sa 5 prema 1.
Dobio sam 25 dolara.
Temi se još nije vraćala. Izašli su konji za sledeću trku. Rešio
sam da se ne kladim. Rešio sam da potražim Temi.
Prvo sam krenuo na gornju tribinu i pogledao po ložama, po
svim prolazima između redova, po stajanjima, u baru. Nisam
mogao da je nađem.
Druga trka je počela i konji su krenuli ukrug. Čuo sam
džokeje kako se deru duž trkališne staze dok sam silazio u parter.
Gledao sam svuda naokolo gde li je to bajno telo i riđa kosa. Nisam
mogao da je nađem.
Sišao sam do prve pomoći. Čovek je sedeo unutra i pušio
tompus. Upitao sam ga: »Da nema jedna mlada riđokosa kod vas?
Možda se onesvestila... nije joj bilo dobro.«
»Nema nikakve riđokose kod mene, ser.«
Noge mi se umoriše. Vratio sam se na drugu tribinu i počeo da
razmišljam o sledećoj trci.
Do kraja osme trke bio sam 132 dolara u dobitku. Spremao
sam se da stavim 50 dolara na konja broj 4 u poslednjoj trci. Ustao
sam da stavim opkladu i onda ugledao Temi kako stoji na ulazu
spremačnice. Stajala je između crnog vratara s metlom i drugog
crnca koji je bio veoma dobro obučen. Izgledao je kao makro iz
filmova. Temi se nakezila i mahnula mi.
Krenuo sam ka njoj. »Tražio sam te. Mislio sam da si možda
pala u nesvest.«
»Ne, dobro mi je, nema problema.«
»Dobro, znači. Laku noć, crvena ... «
Okrenuo sam se i pošao ka šalterima. Čuo sam je kako trči za
mnom.
»Ej, gde si kog kurca krenuo?«
»Hoću da stavim na konja broj 4.«
Stavio sam. Broj 4 je izgubio za nos. Trke su bile gotove.
Temi i ja smo izašli zajedno na parking. Muvala me je bokovima u
hodu.
»Bio sam zabrinut zbog tebe«, rekoh.
Našli smo kola i ušli u njih. Temi je popušila 6-7 cigareta dok
smo se vraćali, pušeći ih samo delimično i onda ih gnječeći u
pepeljari. Uključila je radio. Pojačavala je i smanjivala zvuk,
menjala stanice i dobovala prstima uz muziku.
Kada smo stigli do kuće, utrčala je u svoj stan i zaključala
vrata
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
0 comments:
Post a Comment