Friday, September 15, 2017
Prošlo je 4-5 dana. Zazvonio je telefon. Bila je to Temi. »Šta hoćeš?« upitah. »Slušaj, Henk. Znaš onaj mostić što ga prelaziš kolima kad voziš do kuće moje majke?« »Da.« »Eto, odmah u blizini neki prodaju stvari. Otišla sam i videla pisaću mašinu.
Prošlo je 4-5 dana. Zazvonio je telefon. Bila je to Temi.
»Šta hoćeš?« upitah.
»Slušaj, Henk. Znaš onaj mostić što ga prelaziš kolima kad
voziš do kuće moje majke?«
»Da.«
»Eto, odmah u blizini neki prodaju stvari. Otišla sam i videla
pisaću mašinu.
Samo 20 dolara, a u odličnom stanju. Molim te,
uzmi je za mene, Henk.«
»Šta će ti pisaća mašina?«
»Ovaj, nisam ti nikad rekla, ali oduvek sam želela da budem
pisac.«
»Temi ... «
»Molim te, Henk, samo još ovaj put. Biću ti prijatelj do kraja
života.«
»Ne.«
»Henk... «
»Dobro, jebi ga, u redu.«
»Čekaću te na mostu za 15 minuta. Hoću da požurim da mi je
ne kupe. Našla sam novi stan i Filbert i burazer mi pomažu da se
uselim... «
Temi nije bila na mostu za 15 minuta ni za 25 minuta. Vratio
sam se u Vagena i krenuo do stana Temine majke. Filbert je tovario
kartonske kutije u Temina kola. Nije me video. Parkirao sam
nedaleko odatle.
Temi je izašla i videla mog Vagena. Filbert je ulazio u svoja
kola. I on je imao Vagena, žutog. Temi mu je mahnula rukom i
rekla: »Vidimo se!«
Pošla je niz ulicu ka meni. Kad je stigla blizu mojih kola,
ispružila se nasred ulice i ležala. Čekao sam. Onda je ustala, prišla
kolima i ušla.
Krenuo sam. Filbert je sedeo u svojim kolima. Mahnuo sam
mu kad smo prolazili. On nije odmahnuo. Oči su mu bile tužne. Za
njega je to bio tek početak.
»Znaš«, reče Temi, »sada sam s Filbertom.«
Zasmejao sam se. Smeh je provalio iz mene.
»Bolje da požurimo. Mašina je možda već otišla.«
»Što ne pustiš Filberta da ti kupi tu kurčevu stvar?«
»Znaš šta, ako ti to nećeš, slobodno zaustavi kola i pusti me
napolje!«
Zaustavio sam kola i otvorio vrata.
»Slušaj, pederu, kazao si mi da ćeš ti da kupiš tu mašinu! Ako
nećeš, počeću da vrištim i da ti razbijam prozore!«
»Dobro. Mašina je tvoja.«
Stigli smo tamo. Mašina je još bila tu.
»Ova mašina je provela čitav svoj dosadašnji život u jednoj
ludnici«, reče nam žena.
»Ide u prave ruke«, dodao sam.
Dao sam ženi dvadeseticu i onda smo se vratili. Filberta nije
bilo.
»Nećeš malo da uđeš?« upita Temi.
»Ne, moram da idem.«
Mogla je i sama da unese mašinu. Portabl mašina.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
0 comments:
Post a Comment